Indeks kvaliteta vazduha ukazuje na kratkoročno stanje kvaliteta vazduha.
Indeks nije alat (sredstvo) za proveru usklađenosti sa graničnim vrednostima datim u zvaničnim propisima (Uredbi o uslovima za monitoring i zahtevima kvaliteta vazduha) i ne može se koristiti u ove svrhe i ne odražava dugoročnu situaciju kvaliteta vazduha, koja se može značajno razlikovati. On odražava trenutni potencijalni uticaj kvaliteta vazduha na zdravlje ljudi i koristi se prevashodno u cilju informisanja javnosti.
Indeks kvaliteta vazduha zasnovan je na neverifikovanim podacima izmerenih satnih vrednosti koncentracija polutanata sumpor-dioksida SO2, azot-dioksida NO2, suspendovanih čestica PM10 i PM2.5 i prizemnog ozona O3 .
Vrednosti koncentracija svrstane su u šest kategorija: dobar, prihvatljiv, umeren, zagađen, veoma zagađen i izuzetno zagađen, a svaka kategorija je predstavljena odgovarajućom bojom. Trenutna vrednost indeksa kvaliteta vazduha za određenu mernu stanicu određuje se najlošijom kategorijom koju u datom terminu ima jedan od pet polutanata.
Da bi se odredio indeks kvaliteta vazduha za saobraćajne stanice potrebno je imati rezultate merenja NO2 i bar jedne, od dve vrste suspendovanih čestica PM10 ili PM2.5. Za industrijske, gradske, prigradske i ruralne stanice potrebno je imati izmerene koncentracije NO2, O3 i bilo PM10 ili PM2.5. Za stanice u Boru neophodno je da postoje rezultati merenja SO2 . Koncentracija ugljen-monoksida (CO) se ne uzima u obzir pri određivanju indeksa.
Nijansa boje kojom je indeks predstavljen može biti tamnija ili svetlija. Tamnija se koristi u slučaju kada za određivanje indeksa postoje svi potrebni polutanati, svetlija kada neki polutant nedostaje. U slučaju da na stanici u datom terminu nema podataka ni jednog polutanta stavlja se siva boja.